Povijest znakovnog jezika

Povijest znakovnog jezika

Poput svakog drugog jezika, tako i znakovni jezik ima svoju povijest. Osobama oštećena sluha se, kroz povijest, nije uvijek pristupalo na ispravan način, a razvojem njihovog jezika, mnoge stvari su se promijenile na bolje.

Prvi spomen stigmatizacije gluhih osoba javlja se već nekoliko tisuća godina prije Krista u Talmudu, u kojem se gluhim osobama nije priznavalo pravo vlasništva.

Jedini primjer bilo kakve neverbalne komunikacije bili su benediktinski redovnici koji su već u 7. stoljeću prokrčili put prema znakovnom sporazumijevanju. Naime, kako bi izbjegli zavjet šutnje, izmislili su znakove koji su preteča današnje ručne abecede.

Prvi zapisi o ručnoj abecedi nalaze se u djelu “O govoru pomoću kretnje prstiju” iz 7. st., koja ostaje takva sve do 16. st.

Potpuno novi sustav ručne abecede stvorio je George Dalgarno i objavio ga u knjizi “Deaf and Dumb Man’s Tutor”.

1817. godine osniva se prva američka škola za gluhe u Connecticutu.

u SAD-u se 1864. godine otvara posebno sveučilište za gluhe, Sveučilište Gallaudet u Washingtonu koje postaje centar za jezik i kulturu gluhih.

Znakovni jezik jedan od prirodnih jezika svijeta koji omogućava komunikaciju, izražavanje misli i emocija. Jezik nije univerzalan, a od govorenog jezika razlikuje se modalitetom.

U svakoj državi postoji zaseban znakovni jezik

Američki i francuski znakovni jezici su toliko slični da gluhe i nagluhe osobe iz Amerike i Francuske uspješno komuniciraju između sebe dok američki i britanski znakovni jezik uopće nisu slični.

Samo 14 znakovnih jezika u Europi je standardizirano i priznato.

Bebe u dobi od 9, 10 mjeseci mogu već uspješno koristiti znakovni jezik, a čujuća djeca gluhih roditelja prvo nauče znakovni jezik pa onda govorni.

Zanimljivo je i da se bonton gluhih osoba u nekim stvarima znatno razlikuje od bontona čujućih, kao na primjer-u kulturi gluhih, za razliku od čujućih, nije nepristojno razgovarati punih usta.

Znakovni jezik osnovni je alat sporazumjevanja gluhih i nagluhih osoba i stoga neophodan u provedbi projekta. Gluhe osobe ga nauče od najranije dobi, dok ga čujući uče i unaprijeđuju čitav život.

Ovim malim pregledom povijesti znakovnog jezika osvještava se važnost znakovnog jezika koji je kao i svaki drugi “strani” jezik prednost kod osoba koje ga nauče. Osim toga, interes za znakovni jezik i njegovo učenje od strane čujućih donosi mnoge prednosti i osobama koje ga uče, ali i onima koji ga trebaju za svakodnevni život.

Neizravan zadatak naših tumača, koji se kao posrednici između osoba oštećena sluha i onih čujućih s kojima gluhi moraju komunicirati, je svakako i osvjestiti važnost znakovnog jezika.

Projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u iznosu od 908.327,79 HRK. Intenzitet potpore iznosi 100%.

Trajanje projekta je 28 mjeseci.

Odgovori

Zatvori izbornik