Dragi naši,
U ovomjesečnom blog postu odlučili smo se pozabaviti nama bliskom temom- dostupnosti kulturnih i društvenih aktivnosti osobama s oštećenjem sluha. Već je poznato kako sudjelovanje osoba sa invaliditetom u kulturnim aktivnostima u Hrvatskoj nije na zadovoljavajućoj razini, a načelo razumne prilagodbe često je nepravedno zanemareno.
Kod gluhih i nagluhih osoba konkretan je problem što su zbog postojećeg osjetilnog oštećenja najčešće orijentirani na vizualno primanje informacija, a taj se problem produbljuje kada ni vizualni sadržaj nije prilagođen ili razumljiv osobama oštećena sluha. Jedan od najčešćih načina približavanja medijskog i kulturnog sadržaja gluhim i nagluhim osobama je prilagodba na znakovni jezik ili titlovanje sadržaja. Iako je, barem kada govorimo o javnoj televiziji, prilagodba sadržaja na znakovni jezik postala sve učestalija, problem i dalje postoji u mnogim drugim aspektima kulturnog i društvenog života.
Udruga Videatur već je dugo upoznata sa tim problemom, a upravo je taj problem u središtu našeg Centra Kreativnih Industrija. Kao što je poznato, naše aktivnosti Književnog kluba, Novinarske sekcije i Tečaja engleskog jezika primarno su usredotočene na opismenjavanje osoba s oštećenjem sluha, ali i na približavanje kulturnog sadržaja našim članovima. Našu “borbu” sa tim isključivim problemom nastavili smo projektom “Putevima hrvatskih književnika”, kada smo po prvi puta turističke šetnje s naglaskom na povijest hrvatske književnosti učinili dostupnima i gluhim i nagluhim osobama, prilagodbom šetnji i njihovog sadržaja na hrvatski znakovni jezik. Ne čudi što su takve aktivnosti okupile i najveći broj zainteresiranih sudionika, upravo zbog činjenice kako takav, većini svakodnevni sadržaj, ostaje teško dostupan jednoj skupini našeg društva. Problem smo adresirali i kroz naš Erasmus+ projekt u koji smo uključili i naše članove, mlade s oštećenjem sluha, a u samoj provedbi uvijek sudjeluje i tumač znakovnog jezika. Ovakvi načini uključivanja u društvene i kulturne aktivnosti još nisu do kraja zaživjeli, ali nam je drago što ih viđamo sve češće, pa i izvan naše organizacije.
Hvalevrijedan primjer inkluzije osoba s osjetilnim oštećenjima u kulturne aktivnosti vidimo i u projektu “Uključi me kulturno!” čiji je nositelj Udruga za promicanje stvaralaštva i jednakih mogućnosti Alternator. Alternator u navedenom projektu poduzima konkretne korake kako bi kazališnu umjetnost približio osobama s invaliditetom, i to prvenstveno kroz prilagodbu programa titlovanjem ili audiodeskripcijom. U prilagođene predstave već se uključio i veliki broj naših članova, a u tekućoj sezoni Alternator surađuje sa Hrvatskim narodnim kazalištem u Šibeniku i Varaždinu te sa zagrebačkim kazalištem Kerempuh.
Pozitivnim primjera iz prakse ima više, ali o njima ćemo kroz neke iduće objave i blogove 🙂 Do tada, svima savjetujemo da producirani medijski i kulturni sadržaj bude dostupan svima, a našim gluhim i nagluhim članovima da takve prilike i iskoriste!
