Postignuti napredak prema stvaranju inkluzivnog društva zahtijeva usklađenost svih sektora društva te promoviranje jednakosti i raznolikosti. Osobe s invaliditetom zaslužuju pristup svim aspektima života, podršku i razumijevanje svoje okoline te priliku za ostvarivanje svojih punih potencijala kao vrijedni članovi zajednice. Povijesni trenutak, kada govorimo o pravima osoba s invaliditetom, dogodio se u New Yorku 13. prosinca 2006. kada je donesena Konvencija o pravima osoba s invaliditetom i njezin Fakultativni protokol. Republika Hrvatska se priključila toj inicijativi potpisivanjem Konvencije 30. ožujka 2007. godine, a potom i usvajanjem Zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola.
Ovaj ključni korak postavlja okvir za zaštitu prava osoba s invaliditetom, uključujući one s oštećenjem vida ili sluha, unutar zemlje. U modernom kontekstu, razlikujemo tri osnovna modela razumijevanja invaliditeta: medicinski model, socijalni model i model ljudskih prava. Prema medicinskom modelu, invaliditet je osobni problem izazvan bolešću ili ozljedom koji zahtijeva medicinsku intervenciju. Socijalni model prepoznaje utjecaj okoline na oblikovanje invaliditeta dok je Konvencija o pravima osoba s invaliditetom značajno je preokrenula perspektivu, prelazeći na pristup temeljen na ljudskim pravima i socijalnom modelu.
Republika Hrvatska je među pionirima u potpisivanju i ratifikaciji Konvencije, postavljajući osnove za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava osoba s invaliditetom. Ipak, unatoč napretku u razumijevanju invaliditeta, još uvijek postoje prepreke za njihovu punu integraciju poput stigmatizacije i negativnih stavovi društva koji predstavljaju značajne izazove. Kroz usvajanje modela ljudskih prava i socijalnog modela, mnogi dokumenti su razvijeni kako bi podržali pristup socijalnim pravima, inkluziji i jednakosti za osobe s invaliditetom.
Konvencija o pravima osoba s invaliditetom promovira prihvaćanje jednakih i neotuđivih prava svih članova zajednice, uključujući osobe s invaliditetom. Ipak, nedavna istraživanja ukazuju na nedosljednu primjenu Konvencije, posebno u području podizanja svijesti i pristupačnosti. Republika Hrvatska se suočava s izazovima u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom, s nedostatkom svijesti i opće pristupačnosti kao svakodnevnim preprekama.
Važno je stvarati inkluzivno društvo kroz suradnju svih sudionika i uklanjanje fizičkih, komunikacijskih i socijalnih barijera. Unapređenje skrbi, provođenje zakonodavstva i podizanje svijesti ključno je za stvaranje jednakosti, dostojanstva i mogućnosti za sve osobe, uključujući osobe s invaliditetom. Iako su postignuti koraci, potrebno je kontinuirano raditi kako bi se osigurala puna integracija i prava osoba s invaliditetom.
Osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s izazovima u raznim sferama života. Nedavna istraživanja (Uključenost osoba s invaliditetom u zajednicu) otkrila su da postoji znatno nezadovoljstvo u vezi sa različitim aspektima skrbi koje osobe s invaliditetom primaju od države. Skoro polovina ispitanika je ocijenila te usluge kao relativno loše, a četvrtina čak kao jako loše. Ova negativna percepcija ukazuje na hitnu potrebu za unaprjeđenjem kvalitete pružene skrbi.
Dodatno, postoji velika diskrepancija između zakonodavnog okvira i njegove implementacije. Prema rezultatima, preko 80% ispitanika smatra da se zakoni o pravima osoba s invaliditetom ne provode u praksi. Ova neusklađenost značajno utječe na kvalitetu života i participaciju osoba s invaliditetom. Također, 8 od 10 ispitanika osjeća nedostatak informacija o vlastitim pravima koje dolaze od strane državnih institucija.
S druge pak strane sposobnost praćenja vijesti i korištenja društvenih mreža ukazuje na aktivnu ulogu osoba s invaliditetom u digitalnom društvu. Velik broj ispitanika prati vijesti o događanjima u svojoj zajednici i komunicira putem društvenih mreža. To ukazuje na važnost digitalnih platformi kao načina za povećanje participacije osoba s invaliditetom pogotovo u sferi aktivnog građanstva i ostvarivanja svojih prava.
Unatoč napretku, i dalje značajnom broju osoba s invaliditetom je onemogućeno sudjelovanje u različitim inicijativama ili događajima, a značajan broj njih je iskusio diskriminaciju. Ovo ukazuje na potrebu za kontinuiranim naporima kako bi se osigurala potpuna integracija i jednakost.
Udruge osoba s invaliditetom imaju važnu ulogu u pružanju podrške i zastupanju njihovih interesa. U navedenom istraživanju većina ispitanika osjeća da su udruge učinile pozitivan doprinos u njihovim životima, posebno kroz pružanje informacija, savjeta i organiziranje različitih događanja.
Kako bi se postigla stvarna inkluzija i jednakost za osobe s invaliditetom, ključno je uložiti napore u podizanje svijesti, unapređenje zakonodavstva te osiguranje pristupačnosti u svim aspektima društva. Ovo zahtijeva suradnju vlade, organizacija civilnog društva, privatnog sektora i same zajednice. Samo kroz zajedničke napore može se ostvariti značajan napredak prema stvaranju društva u kojem su prava i potrebe osoba s invaliditetom istinski poštovane i ostvarene.
Cilj je to i Udruge Zaželi i projekta koji provodi u partnerstvu s udrugom Centar za razvoj vrijednosti, Kozlići-udruga za promicanje kulture i udruga (na)gluhih osoba Videatur.
Projekt „Jačanje mladih i djece s invaliditetom za proaktivno djelovanje i povećanje građanske participacije” je podržan kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova..
