Gluhe i nagluhe osobe dugi su niz godina bile tiha, marginalizirana skupina, bez priznatih prava kakva danas poznajemo. Situacija se počela mijenjati tek 80-ih godina prošlog stoljeća stvaranjem mase gluhih intelektualaca, ponajprije u SAD-u, a u isto vrijeme dolazi do kulturnog preporoda zajednice Gluhih. Iako je položaj osoba s oštećenjem sluha danas daleko bolji nego što je bio ranije, činjenica je kako gluhe i nagluhe osobe i dalje moraju uložiti puno veće napore kako bi ostvarile isti rezultat u odnosu na čujuće pojedince.
Često ćemo čuti i izreku „Gluhi mogu sve“, a u prilog tomu idi i inspirativne priče kojima ćemo se baviti u ovomjesečnom blogu. U nastavku ćemo predstaviti nekoliko (na)gluhih pojedinaca za koje ste sigurno čuli (iako vjerojatno niste znali za njihovu gluhoću!), a koji su svojim djelovanjem mijenjali svijet.
LUDWIG VAN BEETHOVEN
Beethoven je bio njemački skladatelj i pijanist, ujedno i jedan od najvećih skladatelja u povijesti glazbe. Ostavio je neizbrisiv trag na daljnji razvoj zapadnoeuropske glazbe, a danas je, uz Mozarta, najizvođeniji skladatelj europske glazbene tradicije. Ono što mnogi ne znaju jest da je Beethoven već u mladosti obolio od otoskleroze, bolesti unutarnjeg i srednjeg uha zbog koje je počeo sve slabije čuti. Iako nagluh, Beethoven je i dalje radio na svojim djelima, a u to vrijeme postiže i najveći uspjeh svojom III. simfonijom. Do 50-e godine je potpuno oglušio, a ostala je poznata i njegova izreka „Osvetit ću se sudbini, sigurno me nikada neće skroz pokoriti“.
THOMAS ALVA EDISON
Thomas Edison bio je američki izumitelj i tehničar, a sa svoja prijavljena 1093 patenta- četvrti najplodonosniji izumitelj svih vremena. Budući da je većim dijelom bio samouk, već je u ranoj mladosti počeo stvarati tehničke izume, a prije svoje 30. godine osnovao je glasoviti Menlo Park, laboratorij u kojem je u jednom periodu radio i Nikola Tesla. Još uvijek nije potpuno jasno je li njegova gluhoća posljedica bolesti ili nesreće, ali danas znamo da je do svoje 12 godine izgubio većinu sluha. Ono što je najzanimljivije je njegov odnos prema gluhoći- nije ju doživljavao kao invaliditet ili prepreku, nastavio je stvarati i živjeti normalan život, a često je komunicirao pomoću Morseove abecede. Zapravo, vjerovao je da njegova gluhoća blagoslov koja mu omogućava da bude bolji znanstvenik! Uživao je u činjenici da ne čuje druge ljude niti ikakvu pozadinsku budu, a tišina i manjak distrakcije pomogli su mu da jasnije razmišlja, kako je sam rekao.
HELEN KELLER
Helen Keller bila je američka spisateljica, lektorica i aktivistica za prava osoba sa invaliditetom, a ujedno i prva gluho-slijepa osoba koja je stekla fakultetsku diplomu iz područja umjetnosti. Budući da je bila i sufražetkinja, pacifistica te istaknuti član Socijalističke stranke, njezini su lijevi svjetonazori obilježili i njezina književna djela. Helen je napisala 7 knjiga i stotine govora i eseja o različitim temama, iako su najčešće sadržavali političko-aktivističku konotaciju i promicali ideje rodne i rasne ravnopravnosti. Iako je rođena kao zdravo dijete, već u dobi od 19 mjeseci je oboljela od upale moždane ovojnice koja je rezultirala gubitkom sluha i vida, a samim time dugo nije razvila govor. Iako je naučila komunicirati relativno kasno i to pisanjem prstima po ruci, posvetila se učenju govora, a kasnije je svladala i tri strana jezika, a ljude je mogla razumjeti samo dodirom njihovih pokreta usana. Svoja je iskustva opisala u svojoj autobiografskoj knjizi „Priča o mom životu“ koju je izdala sa samo 23 godine, a koja je postala bestseller i prevedena je na mnoge svjetske jezike. Iako je zbog svojih, tada kontroverznih, socijalističkih ideja često nailazila na kritike, pa čak i zabrane, Helen je za svoje kritičare znala reći da su „društveno slijepi i gluhi“ sve dok brane postojeći sustav te rasnu i rodnu diskriminaciju. Postala je poznati motivacijski govornik diljem svijeta, a poznata je njezina rečenica „Slijepa sam, ali vidim; gluha sam, ali čujem“.
BILL CLINTON
Bill Clinton bivši je američki predsjednik iz redova Demokratske stranke, koji je tu dužnost obnašao od 1993.-2001. Političku karijeru započeo je 1979. kada je kao 32-godišnjak preuzeo mjesto guvernera, jednog od najmlađih u povijesti SAD-a. Zastupao je proekološke ideje i zaštitu potrošača, zbog čega je stekao mnoge političke protivnike, ali to ga nije spriječilo da se kandidira, a zatim i pobijedi na izborima za američkog predsjednika 1992. godine. Tijekom svog mandata u predsjedničkom kabinetu zaposlio je više žena i pripadnika manjina od bilo kojeg svog predstavnika, a poboljšao je i položaj radnika, žena i homoseksualaca u još uvijek konzervativnom američkom društvu. Ono što mnogi ne znaju jest da je u odrasloj dobi počeo gubiti sluh, a 1997., dok je još uvijek bio predsjednik, ugrađen mu je kanalni slušni aparat. Gubitak sluša nije ga usporio, unatoč tome što nije mogao razumjeti govornike u bučnim prostorijama s puno ljudi. Iako nije prvi američki predsjednik sa problemom sluha, svakako je ostavio važan trag svojim volonterstvom u „Starkey Hearing Foundation“, zakladi koja obučava stručnjake i pomaže gluhima i nagluhima u manje razvijenim dijelovima svijeta.
