Već smo se nekoliko puta u našim blogovima osvrtali na položaj gluhih osoba kroz povijest i kako smo, kao društvo, u relativno kratkom vremenu poprilično napredovali kada su ljudska prava, pa i prava gluhih i nagluhih, u pitanju. Obrazovanje je, ipak, jedna potpuno druga sfera i često imamo osjećaj kako se gluhe i nagluhe osobe moraju puno više potruditi za iste rezultate, posebice ako govorimo o visokom obrazovanju. Činjenica je kako se visoko obrazovanje najčešće temelji na razmjeni glasovno-govornih informacija, pa gluhe i nagluhe osobe imaju problem sa praćenjem nastave, bez obzira na činjenicu kako su u stanju usvojiti svaku nastavnu cjelinu.
Upravo zbog toga u ovomjesečnom blogu predstavit ćemo zanimljiv primjer dobre prakse- jedino sveučilište na svijetu na kojem studiraju isključivo osobe oštećena sluha! Radi se o Sveučilištu Gallaudet u glavnom gradu SAD-a, Washingtonu. Osnovano je prije više od 150 godina, odnosno 1864., a od tada do danas preko 20 tisuća ljudi steklo je diplomu ovoga sveučilišta. Dakle, nekoliko generacija obrazovanih i osnaženih gluhih i nagluhih osoba.
Cijela “ideja” na kojoj ovo sveučilište počiva jest da osobe s oštećenjem sluha nisu osobe s invaliditetom, niti osobe sa problemom komunikacije- oni su jednostavno skupina koja koristi drugačije načine komunikacije i to je jedino što ih razlikuje od čujućih osoba. Zbog toga je apsolutno sve na ovom sveučilištu prilagođeno dvojezičnosti- budući da se koristi engleski govorni i američki znakovni jezik. Osim što se nastava, naravno, izvodi i na znakovnom jeziku, imaju i zanimljiva arhitektonska rješenja koja ne ometaju znakovnu komunikaciju. Primjerice, stolci i stolice u dvoranama poslagani su u polukružnom obliku kako bi olakšali interakciju između profesora i studenata međusobno, a kantina je podijeljena na nekoliko razina različite visine- kako studentima pažnju ne bi odvlačile druge osobe u pozadini koje komuniciraju znakovnih jezikom. Stepenice se izbjegavaju (budući da 2 osobe koje komuniciraju na znakovnom gledaju u stranu), umjesto zvona koriste svjetleće signale, a koriste i mnoštvo ogledala. Čak su i zidovi obojani bojama koje ne sliče bojama kože kako ne bi ometali znakovnu komunikaciju. Kampus se proteže na 400 tisuća metara kvadratnih, a na jednog profesora dolazi samo 8 studenata kako bi im se mogao u dovoljnoj mjeri posvetiti. Ipak, troškovi školarine mogu iznositi do 20.000 američkih dolara godišnje, što je ipak jeftinije od američkog prosjeka (u visokom obrazovanju).
Naposljetku, spomenut ćemo i prilagođenost sustava visokog obrazovanja gluhima i nagluhima u Hrvatskoj. Prema neslužbenim procjenama, u Hrvatskoj postoji više od 50 000 osoba sa oštećenjem sluha, od čega je mali broj trenutno u sustavu visokog obrazovanja, ili ga je uspješno završio. Jedan od razloga tomu sigurno je i nedovoljna prilagođenost nastave osobama s oštećenjem sluha- iako se učenicima i studentima dodjeljuju komunikacijski posrednici u nastavi, činjenica je kako ne komuniciraju sve gluhe i nagluhe osobe znakovnim jezikom. Daktilografi, FM sustav, ‘speech to text’ petlje još uvijek se koriste vrlo rijetko, a njihova primjena olakšala bi nešto što bi ionako trebalo biti dostupno svima.
